1لقمة يابسة ومعها سلامة خير من بيت ملآن ذبائح مع خصام.
1Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
2العبد الفطن يتسلط على الابن المخزي ويقاسم الاخوة الميراث.
2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
3البوطة للفضة والكور للذهب وممتحن القلوب الرب.
3Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
4الفاعل الشر يصغى الى شفة الاثم والكاذب يأذن للسان فساد.
4Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
5المستهزئ بالفقير يعيّر خالقه. الفرحان ببلية لا يتبرأ.
5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
6تاج الشيوخ بنو البنين وفخر البنين آباؤهم.
6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
7لا تليق بالاحمق شفة السودد. كم بالاحرى شفة الكذب بالشريف.
7Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
8الهدية حجر كريم في عيني قابلها. حيثما تتوجه تفلح.
8Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
9من يستر معصية يطلب المحبة ومن يكرر أمرا يفرق بين الاصدقاء
9Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
10الانتهار يؤثر في الحكيم اكثر من مئة جلدة في الجاهل.
10Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
11الشرير انما يطلب التمرد فيطلق عليه رسول قاس.
11Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
12ليصادف الانسان دبة ثكول ولا جاهل في حماقته.
12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
13من يجازي عن خير بشر لن يبرح الشر من بيته.
13Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
14ابتداء الخصام اطلاق الماء. فقبل ان تدفق المخاصمة اتركها.
14Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
15مبرّئ المذنب ومذنّب البريء كلاهما مكرهة الرب.
15Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
16لماذا في يد الجاهل ثمن. ألاقتناء الحكمة وليس له فهم.
16Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
17الصدّيق يحب في كل وقت. اما الاخ فللشدة يولد.
17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
18الانسان الناقص الفهم يصفق كفا ويضمن صاحبه ضمانا.
18Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
19محب المعصية محب الخصام. المعلي بابه يطلب الكسر.
19Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
20الملتوي القلب لا يجد خيرا والمتقلب اللسان يقع في السوء.
20Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
21من يلد جاهلا فلحزنه. ولا يفرح ابو الاحمق.
21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
22القلب الفرحان يطيّب الجسم والروح المنسحقة تجفف العظم.
22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
23الشرير يأخذ الرشوة من الحضن ليعوّج طرق القضاء.
23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
24الحكمة عند الفهيم وعينا الجاهل في اقصى الارض.
24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
25الابن الجاهل غم لابيه ومرارة للتي ولدته.
25Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
26ايضا تغريم البريء ليس بحسن وكذلك ضرب الشرفاء لاجل الاستقامة.
26Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
27ذو المعرفة يبقي كلامه وذو الفهم وقور الروح.
27Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
28بل الاحمق اذا سكت يحسب حكيما ومن ضم شفتيه فهيما
28I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.