1لامام المغنين. لداود. مزمور. يا رب قد اختبرتني وعرفتني.
1Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2انت عرفت جلوسي وقيامي. فهمت فكري من بعيد
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3مسلكي ومربضي ذريت وكل طرقي عرفت.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4لانه ليس كلمة في لساني الا وانت يا رب عرفتها كلها.
4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5من خلف ومن قدام حاصرتني وجعلت عليّ يدك.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6عجيبة هذه المعرفة فوقي ارتفعت لا استطيعها.
6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7اين اذهب من روحك ومن وجهك اين اهرب.
7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8ان صعدت الى السموات فانت هناك. وان فرشت في الهاوية فها انت.
8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9ان اخذت جناحي الصبح وسكنت في اقاصي البحر
9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10فهناك ايضا تهديني يدك وتمسكني يمينك.
10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11فقلت انما الظلمة تغشاني. فالليل يضيء حولي.
11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
12الظلمة ايضا لا تظلم لديك والليل مثل النهار يضيء. كالظلمة هكذا النور
12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13لانك انت اقتنيت كليتيّ. نسجتني في بطن امي.
13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14احمدك من اجل اني قد امتزت عجبا. عجيبة هي اعمالك ونفسي تعرف ذلك يقينا.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15لم تختف عنك عظامي حينما صنعت في الخفاء ورقمت في اعماق الارض.
15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16رأت عيناك اعضائي وفي سفرك كلها كتبت يوم تصورت اذ لم يكن واحد منها.
16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17ما اكرم افكارك يا الله عندي ما اكثر جملتها.
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18ان احصها فهي اكثر من الرمل. استيقظت وانا بعد معك.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19ليتك تقتل الاشرار يا الله. فيا رجال الدماء ابعدوا عني.
19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20الذين يكلمونك بالمكر ناطقين بالكذب هم اعداؤك.
20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21ألا ابغض مبغضيك يا رب وامقت مقاوميك.
21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22بغضا تاما ابغضتهم. صاروا لي اعداء
22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23اختبرني يا الله واعرف قلبي امتحني واعرف افكاري.
23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24وانظر ان كان فيّ طريق باطل واهدني طريقا ابديا
24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!