1لامام المغنين. لعبد الرب داود. نأمة معصية الشرير في داخل قلبي ان ليس خوف الله امام عينيه.
1Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida.
2لانه ملّق نفسه لنفسه من جهة وجدان اثمه وبغضه.
2Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima.
3كلام فمه اثم وغش. كف عن التعقل عن عمل الخير.
3Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
4يتفكر بالاثم على مضجعه. يقف في طريق غير صالح. لا يرفض الشر
4Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.
5يا رب في السموات رحمتك. امانتك الى الغمام.
5Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.
6عدلك مثل جبال الله واحكامك لجة عظيمة. الناس والبهائم تخلّص يا رب.
6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
7ما اكرم رحمتك يا الله. فبنو البشر في ظل جناحيك يحتمون.
7Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.
8يروون من دسم بيتك ومن نهر نعمك تسقيهم.
8Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
9لان عندك ينبوع الحياة. بنورك نرى نورا.
9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.
10أدم رحمتك للذين يعرفونك وعدلك للمستقيمي القلب.
10U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
11لا تأتني رجل الكبرياء ويد الاشرار لا تزحزحني.
11Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
12هناك سقط فاعلو الاثم. دحروا فلم يستطيعوا القيام
12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.
13Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.