1لامام المغنين على الجتية. لآساف. رنموا لله قوتنا اهتفوا لاله يعقوب.
1Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Asafov.
2ارفعوا نغمة وهاتوا دفا عودا حلوا مع رباب.
2Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu!
3انفخوا في راس الشهر بالبوق عند الهلال ليوم عيدنا.
3Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
4لان هذا فريضة لاسرائيل حكم لاله يعقوب.
4Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu!
5جعله شهادة في يوسف عند خروجه على ارض مصر. سمعت لسانا لم اعرفه
5Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.
6ابعدت من الحمل كتفه. يداه تحولتا عن السل.
6Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.
7في الضيق دعوت فنجيتك. استجبتك في ستر الرعد. جربتك على ماء مريبة. سلاه
7Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.
8اسمع يا شعبي فاحذرك. يا اسرائيل ان سمعت لي
8U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.
9لا يكن فيك اله غريب ولا تسجد لاله اجنبي.
9Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele!
10انا الرب الهك الذي اصعدك من ارض مصر. افغر فاك فاملأه.
10Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem!
11فلم يسمع شعبي لصوتي واسرائيل لم يرض بي.
11Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!"
12فسلمتهم الى قساوة قلوبهم. ليسلكوا في مؤامرات انفسهم.
12"Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.
13لو سمع لي شعبي وسلك اسرائيل في طرقي
13Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće!
14سريعا كنت اخضع اعداءهم وعلى مضايقيهم كنت ارد يدي.
14O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,
15مبغضو الرب يتذللون له. ويكون وقتهم الى الدهر.
15brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.
16وكان اطعمه من شحم الحنطة. ومن الصخرة كنت اشبعك عسلا
16Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
17A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.