1Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
1Ekparolis Bildad, la SXuhxano, kaj diris:
2"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
2Kiam vi cxesos jxetadi vortojn? Pripensu, kaj poste ni parolos.
3Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
3Kial ni estu rigardataj kiel brutoj, Kaj ni estu malpuruloj en viaj okuloj?
4O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
4Ho vi, kiu dissxiras sian animon en sia kolero, CXu por vi estu forlasata la tero, Kaj roko forsxovigxu de sia loko?
5Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
5La lumo de la malpiulo estingigxos, Kaj ne brilos la flamo de lia fajro.
6Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
6La lumo mallumigxos en lia tendo, Kaj lia lucerno super li estingigxos.
7Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
7Mallongigxos liaj fortaj pasxoj, Kaj lia propra intenco lin faligos.
8Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
8CXar li trafis per siaj piedoj en reton, Kaj li movigxas en kaptilo.
9Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
9La masxo enkrocxigos lian kalkanon, Kaj pereo lin atakos.
10Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
10Kasxita en la tero estas lia falilo, Kaj kaptiloj kontraux li estas sur la vojo.
11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
11De cxiuj flankoj timigos lin teruroj Kaj atakos liajn piedojn.
12Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
12Malsato konsumos lian forton, Kaj pereo estas preparita por liaj flankoj.
13Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
13Konsumigxos la membroj de lia korpo, Liajn membrojn konsumos la unuenaskito de la morto.
14Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
14Lia espero estos elsxirita el lia tendo, Kaj gxi pelos lin al la regxo de teruroj.
15U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
15Nenio restos en lia tendo; Sur lian logxejon sxutigxos sulfuro.
16Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
16Malsupre sekigxos liaj radikoj, Kaj supre detrancxigxos liaj brancxoj.
17Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
17La memoro pri li malaperos de sur la tero, Kaj sur la stratoj li ne havos nomon.
18Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
18Li estos elpelita el lumo en mallumon, Kaj el la mondo li estos elpusxita.
19U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
19Nek filon nek nepon li havos en sia popolo, Kaj neniu restos cxe li en lia logxloko.
20Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
20La posteuloj sentos teruron pri lia tago, Kaj la antauxulojn kaptos timo.
21Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
21Tia estas la logxejo de maljustulo, Kaj tia estas la loko de tiu, kiu ne konas Dion.