1Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
1Nagu lumi suvel ja vihm lõikusajal, nõnda ei sobi albile au.
2Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.
2Nagu koduta lind, nagu lendav pääsuke, nõnda on teenimata needus: see ei lähe täide.
3Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.
3Hobusele piits, eeslile valjad ja alpide seljale vits.
4Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
4Ära vasta albile ta rumalust eeskujuks võttes, et sinagi ei saaks tema sarnaseks!
5Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
5Vasta albile ta rumaluse peale, et ta ei hakkaks ennast targaks pidama!
6Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.
6Kes albiga sõna saadab, raiub eneselt jalad ja peab jooma vägivalda.
7Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim.
7Nagu lonkuri jalgade kõikumine on õpetussõna alpide suus.
8Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast.
8Otsekui asetaks kivi lingule, nõnda on albile au andmine.
9Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
9Otsekui joobnu kätte sattunud orjavits on õpetussõna alpide suus.
10Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
10Nagu kütt, kes haavab kõiki, on see, kes palkab albi või palkab möödujaid.
11Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
11Nagu oma okse juurde tagasi pöörduv koer on oma rumalust kordav alp.
12Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
12Kui näed meest, kes iseenese silmis on tark, siis on albil enam lootust kui temal.
13Lijenčina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."
13Laisk ütleb: Noor lõvi on tee peal! Kiskja keset turgu!
14Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.
14Uks pöörleb hingedel, laisk oma asemel.
15Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.
15Laisk pistab käe kaussi, aga ei viitsi seda suu juurde viia.
16Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
16Laisk on iseenese meelest targem kui seitse arukalt vastajat.
17Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
17Otsekui koera kõrvust haarab kinni see, kes mööda minnes vihastab riiu pärast, millega temal ei ole tegemist.
18Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
18Nagu meeletu, kes ammub tuliseid surmanooli,
19takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih."
19on mees, kes petab oma ligimest ja ütleb: Ma teen ju ainult nalja.
20Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
20Puude puudusel kustub tuli, ja kui ei ole keelepeksjat, vaibub tüli.
21Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu.
21Mida söed hõõgusele ja puud tulele, seda on riiakas mees tüli õhutamisel.
22Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.
22Keelepeksja sõnad on nagu maiuspalad ja need lähevad otse sisikonna soppidesse.
23Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.
23Põlevad huuled ja kuri süda on nagu hõbevaabaga kaetud potitükk.
24Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
24Vihkaja teeskleb huultega, aga südames ta haub pettust:
25ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
25kui ta teeb oma hääle mahedaks, siis ära usu teda, sest tal on seitse jäledust südames.
26ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru.
26Vihkamine katab ennast kavalasti, aga koguduses tuleb ta kurjus ilmsiks.
27Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
27Kes kaevab augu, langeb ise sinna sisse, ja kes paneb kivi veerema, selle peale see veereb tagasi.
28Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.
28Valelik keel vihkab oma ohvreid, ja meelitaja suu valmistab hukatuse.