1Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost,
1Kuulge, pojad, isa manitsust, ja pange tähele, et õpiksite arukust!
2jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.
2Sest ma annan teile hea õpetuse, ärge hüljake mu juhatust!
3I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere;
3Kui ma alles olin oma isa poeg, õrn ja ainus oma ema hoole all,
4i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš.
4siis õpetas mind mu isa ja ütles mulle: Su süda hoidku minu sõnu, pea mu käske, siis sa jääd elama!
5Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta.
5Taotle tarkust, taotle arukust - ära seda unusta - ära kaldu kõrvale mu suu sõnadest!
6Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te.
6Ära seda hülga, siis see hoiab sind; armasta seda, siis see kaitseb sind!
7Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost.
7Tarkuse algus on see: taotle tarkust ja taotle arukust kogu oma varanduse hinnaga.
8Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš.
8Pea seda kõrgeks, siis see ülendab sind, kui sa seda süleled, siis see austab sind!
9Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom."
9See paneb sulle pähe ilupärja, kingib sulle kauni krooni.
10Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života.
10Kuula, mu poeg, ja võta vastu mu sõnad, siis saab sulle palju eluaastaid!
11Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;
11Ma õpetan sulle tarkuseteed, ma juhin sind õigeisse rööpaisse.
12neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti.
12Kui sa seal käid, siis on su samm vaba, ja kui sa jooksed, siis sa ei komista.
13Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život.
13Haara kinni õpetusest, ära lase lahti, hoia seda, sest see on su elu!
14Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.
14Ära mine õelate rajale ja ära astu kurjade teele!
15Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga.
15Jäta see, ära käi seal, hoidu sellest ja mine mööda!
16Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore.
16Sest nad ei saa magada, enne kui nad kurja on teinud; neilt võetakse uni, kui nad kedagi ei ole saanud panna komistama.
17Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja.
17Sest nad söövad õeluse leiba ja joovad vägivalla veini.
18A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.
18Aga õigete rada on otsekui valgusepaistus, mis muutub üha selgemaks, kuni päev on saabunud.
19A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti.
19Õelate tee on nagu pilkane pimedus: nad ei tea, mille peale nad komistavad.
20Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama.
20Mu poeg, pane tähele mu sõnu, pööra oma kõrv mu kõnede poole!
21Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga.
21Ära kaota neid enesel silmist, hoia need oma südames;
22Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.
22sest need on eluks sellele, kes need leiab, ja terviseks kogu ta ihule!
23A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.
23Hoia oma südant enam kui kõike muud, mida tuleb hoida, sest sellest lähtub elu!
24Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne.
24Saada enesest ära valelik suu ja hoidu huulte väärusest!
25Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.
25Su silmad vaadaku otse ja su pilk olgu suunatud ettepoole!
26Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani.
26Pane tähele oma jala suunda, siis on kõik su teed kindlad!
27Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.
27Ära kaldu paremale ega vasakule, hoia oma jalga kurjast!