1Job progovori i reče:
1Job prit la parole et dit:
2"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
2Maintenant encore ma plainte est une révolte, Mais la souffrance étouffe mes soupirs.
3o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
3Oh! si je savais où le trouver, Si je pouvais arriver jusqu'à son trône,
4pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
4Je plaiderais ma cause devant lui, Je remplirais ma bouche d'arguments,
5Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
5Je connaîtrais ce qu'il peut avoir à répondre, Je verrais ce qu'il peut avoir à me dire.
6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
6Emploierait-il toute sa force à me combattre? Ne daignerait-il pas au moins m'écouter?
7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
7Ce serait un homme droit qui plaiderait avec lui, Et je serais pour toujours absous par mon juge.
8Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
8Mais, si je vais à l'orient, il n'y est pas; Si je vais à l'occident, je ne le trouve pas;
9Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
9Est-il occupé au nord, je ne puis le voir; Se cache-t-il au midi, je ne puis le découvrir.
10Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
10Il sait néanmoins quelle voie j'ai suivie; Et, s'il m'éprouvait, je sortirais pur comme l'or.
11Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
11Mon pied s'est attaché à ses pas; J'ai gardé sa voie, et je ne m'en suis point détourné.
12slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
12Je n'ai pas abandonné les commandements de ses lèvres; J'ai fait plier ma volonté aux paroles de sa bouche.
13Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
13Mais sa résolution est arrêtée; qui s'y opposera? Ce que son âme désire, il l'exécute.
14Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
14Il accomplira donc ses desseins à mon égard, Et il en concevra bien d'autres encore.
15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
15Voilà pourquoi sa présence m'épouvante; Quand j'y pense, j'ai peur de lui.
16U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
16Dieu a brisé mon courage, Le Tout-Puissant m'a rempli d'effroi.
17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.
17Car ce ne sont pas les ténèbres qui m'anéantissent, Ce n'est pas l'obscurité dont je suis couvert.