1Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
1Tie trys vyrai liovėsi atsakinėti Jobui, nes jis laikė save teisiu.
2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
2Barachelio sūnus Elihuvas, buzitas iš Ramo giminės, supyko ant Jobo, nes jis teisino save, o ne Dievą.
3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
3Jis supyko ir ant jo trijų draugų, nes jie nesurado atsakymo, tačiau kaltino Jobą.
4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
4Jobui kalbant, Elihus laukė, nes jie buvo vyresni už jį.
5Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
5Kai Elihus pamatė, kad tie trys vyrai nesurado atsakymo, užsidegė jo pyktis.
6I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
6Barakelio sūnus Elihus, buzitas, atsakydamas tarė: “Aš dar jaunas, jūs senesni amžiumi, todėl bijojau ir nedrįsau jums pareikšti savo nuomonės.
7Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
7Aš galvojau: ‘Amžius tegul kalba, metų skaičius tepamoko išminties’.
8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
8Tačiau dvasia yra žmoguje ir Visagalio įkvėpimas duoda jam supratimą.
9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
9Seniai ne visados išmintingi ir ne amžius leidžia suvokti, kas teisinga.
10Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
10Todėl pasiklausykite manęs. Aš irgi pareikšiu savo nuomonę.
11S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
11Aš laukiau jūsų žodžių, klausiau jūsų svarstymų, kai ieškojote, ką atsakyti.
12Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
12Aš atidžiai jus stebėjau, tačiau nė vienas iš jūsų neįtikino Jobo ir neatsakė į jo žodžius.
13Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
13Nesakykite, kad atsakėte išmintingai: ‘Dievas jį įveiks, ne žmogus’.
14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
14Jis nesikreipė savo žodžiais į mane, ir aš jam neatsakysiu jūsų žodžiais.
15Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
15Jie nustebę stovi, netekę žado, nebežino, ką sakyti.
16Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
16Kai aš laukiau, o jie stovėjo tylėdami ir nieko nesakė,
17Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
17aš nusprendžiau atsakyti ir pareikšti savo nuomonę.
18Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
18Aš turiu žodžių pakankamai, o dvasia mane ragina.
19Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
19Mano pilvas kaip vynas, nerandąs išėjimo, plėšantis naujas odines.
20Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
20Aš turiu kalbėti, kad man būtų lengviau; praversiu savo lūpas ir atsakysiu.
21Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
21Nebūsiu šališkas ir niekam nepataikausiu.
22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
22Jei pataikaučiau, mano Kūrėjas greitai pašalintų mane”.