1Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
1Ka khain ka hinna a chimtaka; ka utdandanin ka phun ding hi: ka kha thangpaihnain ka gen ding.
2Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
2Pathian kiangah, Honmohpaih ken; bangdia honkinakpih na hia hontheisak in, ka chi ding hi.
3TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
3Na nuaisiah nang adia hoih ahi maw, na khutte thilhih na muhsita, giloute thugen tunga na maitai?
4Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
4Sa mitte nei na hi hia, ahihkeileh mihing muh banga mu na hi hia?
5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
5Na nite mihing nite bang hia, ahihkeileh na kumte mihing kumte bang,
6Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
6Ka thulimlouhna na kana, ka khelhna na nungdelha,
7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
7Ka gilou kei chih na theih nakpia, na khuta kipan hon suaktasak ding a omlouh?
8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
8Na khutten a honsek un a honbawl kimvel sipsipa; tun kiheiin non hihse dia hia?
9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
9Theigige in, ka honngen ahi, tungman banga na honmek dan; leivui hontun nawn ding na hi hia?
10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
10Nawitui bangin na honsung khiain, nawituidat bangin na hontok kei maw?
11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
11Vun leh sain na hontuama, guhte leh thagui-tein na honphan khawm hi.
12S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
12Hinna leh deihsakna na honphala, huan na kepnain ka lungsim a hawi hi.
13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
13Himahleh hiai thilte na lungtang sungah na sela; hiai bel na tup ahi chih ka thei hi:
14da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
14Thil ka hihkhelh leh, huchiin non chiamteha, huan ka thulimlouhna akipan na honkhah kei ding hi.
15Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
15Ka gitlouh leh, ka tung a gik hi; ka diktat leh, huchiin leng ka lutang ka sangsak kei ding, zahlaknaa dim ngalin leh ka gimthuakna enin.
16Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
16Huan ka lutang a kiletsak leh, humpinelkai bangin nang non benga: huan ka tunga na lamdandan na hon ensak nawn hi.
17optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
17Kei kalh na palaite na thaksaka, ka tunga na hehna na khangsaka; hondou ding sepaih hon thak non sawl hi.
18Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
18Bangdia sul akipan kei honlakhia na hia oi leh? na si taleng, kuamah muh main.
19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
19Omlou mahbang bangta ding hiinga; sul akipana hana puaka omta ding hi inga.
20Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
20Ka nite a tom kei maw? huchi ahihleh, tawpin, honom sak maimaiin, huchia neukhaa ka lungmuan theihna dingin.
21prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
21Ka kik nawn louhna akipana ka pai main, khomialna gam leh sihna limliap gam mahmah ah:Mialna mahbanga, mialna sahna gama: sihna limliap gam, dan himhim omlouhna, khovak khomial banga a omna mun ah.
22u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."
22Mialna mahbanga, mialna sahna gama: sihna limliap gam, dan himhim omlouhna, khovak khomial banga a omna mun ah.