1Job progovori i reče:
1Huan Jobin a dawnga, hichiin a chi a:
2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
2Chihtaktakin huchi ahi chih ka thei hi: himahleh Pathian lakah mihing bangchiin a dik thei dia?
3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
3Amah kisel pih a utlam a hihleh, sang khata khat amah a dawng theikei ding hi.
4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
4Amah lungtangin a pila, hatnain a thilhihthei ahi: amah douin kua a kikhauhsakin, a lohchingta a oi?
5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
5Mualte a suana, a theikei ua, heha amaute a lumleh laiin.
6Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
6A mun akipanin lei a singa, huan huaia khuamte aling uh.
7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
7Ni thu a piaa, huan a suak kei; aksite a bilhkhum ngiungeu hi.
8Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
8Amah kian vante a phalhkhiaa, tuipi kihawt tungah a pai hi.
9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
9Aman Jangkhua, Zuheisuktun leh Siguk leh simlam aksi tamna munte a bawl hi.
10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
10Aman sui theih vuallouh thil thupite a hiha; ahi, sim zohlouh thillamdangte.
11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
11Ngaiin, ka kiangah a paia, amah ka mu kei: a pai lailaia, himahleh amah ka mu kei hi.
12Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
12Ngaiin, samat a mana, amah kuan a kham thei dia? Bang hih na hia? kuan a kiangah a chi dia.
13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
13Pathianin a hehna a lakik kei ding; Rahab panpihmite amah nuaiah a kun petmah uhi.
14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
14Bangchipheta tawm jawin amah ka dawngin, amah toh ngaihtuah dingin ka thute ka telkhe dia?
15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
15Amah, diktatta zongleng, ka dawng kei ding hi; ka gal kiangah thilngetna ka bawl ding.
16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
16Samta leng la, huan honna dawngta leh; himahleh ka aw a ngaikhia chih ka um kei ding hi.
17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
17Huihpiin aman a honkitamsaka, a san omlouin ka liamnate a pungsak hi.
18Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
18Ka nak a honphal keia, himahleh thangpaihnain a hondimsak hi.
19Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
19Hatna thu gen leng, ngaiin, Amah a hat hi: huan vaihawmna thu, kuan hun a pe dia?
20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
20Diktatta zongleng, ka kamin a honmohpaih hi: hoihkim ta zongleng, hoihlouin a hontelsak ding hi.
21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
21Hoih kim mahleng, ka kilimsak kei; ka hinna ka musit.
22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
22Khat ahi veka; huaijiakin, Hoihkim leh gilou a hihse tuak, ka chi
23I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
23Jepnain thakhatin hihlum leh, mi hoih thuakna a nuihsan ding hi.
24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
24Lei mi gilou khuta piakin a om: huaia vaihawmmite maitangte a tuama; amah ahihkeileh, kua a hita dia?
25Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
25Tuin ka nite laitaipihmi sangin a kinjaw: a tai mang ua, hoih a mu kei uh.
26K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
26Long kinte bangin a pai mang uhi: muvanlai samat tunga ngumkiak bangin.
27Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
27Ka phunna ka mang ngilh dia, ka mel lungkham ka pai dia, ka kipak ding, chi leng.
28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
28Ka lungkhamna tengteng ka laua, hoih non sa kei ding chih ka thei hi.
29Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
29Mohpaihin ka om dia; ahihleh bangdia a thawna semgim ka hia?
30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
30Vuk tuiin kisilin, ka khutte huchitakin siangsak ngeitak leng;
31u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
31Hinapiin guam sungah na honpai lut thou dia, huan keimah puanten a hon kih ding uh.
32Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
32Kei bangin, amah lah mihing ahi keia, amah ka dawn theihna dingin, vaihawmnaa ka hoh khawm theihna ding un.
33Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
33Ka kikal uah kou gel honmat theihna dingin, thulaigenmi a om kei hi.
34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
34Kei akipanin achiang la meng henla a kihtakhuainain kei honlausak kei hen:Huaichiangin thu ka gen dia, amah ka lau kei ding: keimah ah lah huchibang ka hi ngal kei a.
35Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
35Huaichiangin thu ka gen dia, amah ka lau kei ding: keimah ah lah huchibang ka hi ngal kei a.