1Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
1Mihing numei apan piang nite tawmchik ahia,
2K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
2Pak bangin hong dawn khiaa, a vuai nawn pah, limliap bangin a taia, a om gige kei.
3Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
3Huan mi huchibang tungah ma mit na hakin, nang toh vaihawmna ah kei non pi hia?
4Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
4Thil nin akipanin kuan ahia thil siang la khe thei? Kuamahin.
5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
5A nite sehsa ahi chih theiin, na kiangah a khate simna a oma, a kan theilouh dingin a gamgite na septa hi;
6skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
6Amah en ken, a khawl theihna dingin, kiloh banga, a ni a hihkim matan.
7TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
7Phuk paihin om mahleh, a hongsel nawn dinga, huaia ahiang nou a tawp kei ding, chih sing adin lametna lah a om ngala.
8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
8Huaia a zung lei ah upa mahleh, huaia a kungpi lei ah sita mahleh;
9oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
9Himahleh tui gim jiakin a hongnou thak dia, singsuan bangin bawkte a honnei khe nawn ding hi.
10Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
10Himahleh mihing a sia, a mang jel hi: ahi, mihingin kha a khaha, huan koiah a om a?
11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
11Tuipi akipan tuite a pai bangin, luipi bel a tula, a kang hi;
12al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
12Huaimahbangin mihing a luma a thou kei hi: vante a om nawn louh matan, akhanglou kei ding uh, a ihmu uh leng a halhkhe sam kei ding uhi.
13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
13Aw Seol ah honna sel lechin aw, na thangpaihna aman masiah honna guk kep lechin, hun sehsa honna piain, kei hontheigige lechin aw;
14- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
14Mi si leh, a hing nawn diam? ka galdouna leh nasepna ni tengteng ka ngak dinga, ka suahtakna a hongtun ma tanin.
15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
15Non na sam dia, huan ka hondawng ding hi: na khut nasep non lunggulh ding hi.
16A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
16Himahleh tuin ka kalsuante na sima: ka khelhna peuhmah na chiamteh hi.
17u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
17Ip sungah ka tatlekna bilhin a oma, huan ka thulimlouhna na gonggak hi.
18Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
18Huan mual puk bangmahlou a honghi taktaka, a mun akipanin suangpi suanin a om hi;
19k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
19Tuiten suang a kiamsak ua; huaia dimletten leia leivui a tai mang uh; huan mihing lametna na hihsia hi.
20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
20Khantawnin amah na zou a, a paia; a mel na lamdang saka, amah na sawl mang hi.
21Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
21A tapate zahin a om ua, aman a theikei; hihniamin a om ua, himahleh aman amau ahi chih a theikei.Himahleh a tunga a sain natna a neia, huan a sunga a khain a sun hi.
22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."
22Himahleh a tunga a sain natna a neia, huan a sunga a khain a sun hi.