1Job progovori i reče:
1In Job odgovori in reče:
2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
2Zares, vi sami ste ljudje in z vami bo modrost umrla!
3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
3Tudi jaz imam razum kakor vi, nisem nižji od vas; in kdo bi onega ne vedel?
4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
4V posmeh moram biti prijatelju svojemu jaz, ki sem klical k Bogu in mi je odgovarjal, v posmeh sem – pravični, brezmadežni!
5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
5Nesreči gre po mnenju lahkoživca preziranje; pripravljeno je tistim, ki jim omahuje noga.
6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
6Pokojni ostajajo šatori razbojnikom, in varnost uživajo, kateri dražijo mogočnega Boga, ki nosijo boga v pesti svoji.
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
7Toda vprašaj, prosim, le živino, in nauči te, in ptice nebeške, pa ti povedo,
8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
8ali ogovóri zemljo, in te pouči, in ribe morske naj ti pripovedujejo!
9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
9Kdo bi ne spoznal iz vsega tega, da je roka GOSPODOVA storila to?
10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
10V Njegovi roki je duša vsega, kar živi, in duh vseh človeških teles.
11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
11Ali naj ne presoja uho besed kakor grlo okusa jedi?
12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
12Pri osivelih je li modrost in dolgost življenja daje li razumnost?
13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
13Pri Njem je modrost in moč, Njegov je svet in razumnost!
14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
14Glej, kar On razdene, se več ne sezida, in kogar On zapre, se mu ne more odpreti.
15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
15Glej, On zadrži vode, in se posuše, zopet jih izpusti, in razrujejo deželo.
16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
16Pri Njem je moč in pravo znanje, Njegov je, kdor je varan in kdor vara.
17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
17Svetovalce vodi oplenjene vstran in sodnike napravlja neumne.
18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
18Gospostvo kraljev razdira, spone jim pripasuje na ledja.
19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
19Duhovnike vodi oplenjene vstran in podira močno utrjene.
20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
20Govor jemlje tistim, ki se nanje mnogi zanašajo, in starejšinam jemlje razumnost.
21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
21Zaničevanje izliva nad plemenitnike in odpenja pas mogočnežem.
22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
22On odkriva globoke reči izpod teme in smrtno senco prinaša v luč.
23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
23On povečava narode in jih uničuje, razmnožuje narode in jih vodi v sužnost.
24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
24On jemlje razum glavarjem narodov zemeljskih in dela, da tavajo po praznoti, ki je brez potov;tipljejo po temi brez luči, in On dela, da se opotekajo kakor pijanci.
25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
25tipljejo po temi brez luči, in On dela, da se opotekajo kakor pijanci.