1Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
1Pridite, veselo pevajmo GOSPODU, ukajmo skali zveličanja svojega!
2Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
2Pojdimo pred obličje njegovo s hvalo, psalme pojoč mu ukajmo.
3Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
3Zakaj velik Bog mogočni je GOSPOD in velik kralj nad vse bogove.
4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
4V roki njegovi so podstave zemlje in v njegovi oblasti višine gorá.
5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
5Njegovo je morje, on ga je naredil, in suho zemljo so ustvarile roke njegove.
6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
6Pridite, priklonimo se in padimo na tla, pripognimo kolena pred GOSPODOM, ki nas je ustvaril!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
7Zakaj on je Bog naš, mi pa ljudstvo paše njegove in čreda vodbe njegove. Danes če slišite glas njegov,
8"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
8nikar ne zakrknite srca svojega kakor v prepiru [Hebr. v Meribi.], kakor ob dnevi izkušnjave [Hebr. Masa.] v puščavi,
9gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
9ko so me izkušali očetje vaši; izkušnjo so mi napravili, dasi so videli dela moja.
10Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
10Štirideset let sem imel težave s tistim rodom in sem rekel: Ljudstvo je srca tavajočega. A oni niso spoznali potov mojih.Zatorej sem prisegel v jezi svoji: Nikakor ne pridejo v pokoj moj!
11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"
11Zatorej sem prisegel v jezi svoji: Nikakor ne pridejo v pokoj moj!