1Odpověděv pak Job, řekl:
1Job progovori i reče:
2V pravdě, že jste vy lidé, a že s vámi umře moudrost.
2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
3I jáť mám srdce jako vy, aniž jsem zpozdilejší než vy, anobrž při komž toho není?
3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4Za posměch příteli svému jsem, kteréhož, když volá, vyslýchá Bůh; v posměchuť jest spravedlivý a upřímý.
4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
5Pochodně zavržená jest (podlé smýšlení člověka pokoje užívajícího) ten, kterýž jest blízký pádu.
5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
6Pokojné a bezpečné příbytky mají loupežníci ti, kteříž popouzejí Boha silného, jimž on uvodí dobré věci v ruku jejich.
6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7Ano zeptej se třebas hovad, a naučí tě, aneb ptactva nebeského, a oznámí tobě.
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8Aneb rozmluv s zemí, a poučí tě, ano i ryby mořské vypravovati budou tobě.
8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
9Kdo nezná ze všeho toho, že ruka Hospodinova to učinila?
9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
10V jehož ruce jest duše všelikého živočicha, a duch každého těla lidského.
10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11Zdaliž ucho slov rozeznávati nebude, tak jako dásně pokrmu okoušejí?
11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12Při starcích jest moudrost, a při dlouhověkých rozumnost.
12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13Nadto pak u Boha moudrost a síla, jehoť jest rada a rozumnost.
13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14Jestliže on boří, nemůže zase stavíno býti; zavírá-li člověka, nemůže býti otevříno.
14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15Hle, tak zastavuje vody, až i vysychají, a tak je vypouští, že podvracejí zemi.
15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16U něho jest síla a bytnost, jeho jest ten, kterýž bloudí, i kterýž v blud uvodí.
16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17On uvodí rádce v nemoudrost, a z soudců blázny činí.
17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18Svazek králů rozvazuje, a pasem přepasuje bedra jejich.
18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19On uvodí knížata v nemoudrost, a mocné vyvrací.
19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
20On odjímá řeč výmluvným, a soud starcům béře.
20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
21On vylévá potupu na urozené, a sílu mocných zemdlívá.
21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
22On zjevuje hluboké věci z temností, a vyvodí na světlo stín smrti.
22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23On rozmnožuje národy i hubí je, rozšiřuje národy i zavodí je.
23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24On odjímá srdce předním z lidu země, a v blud je uvodí na poušti bezcestné,
24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
25Aby šámali ve tmě bez světla. Summou, činí, aby bloudili jako opilý.
25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.