1 "Am hyn hefyd y mae fy nghalon yn cynhyrfu, ac yn llamu o'i lle.
1Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 Gwrandewch ar daran ei lais, a'r atsain a ddaw o'i enau.
2Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 Y mae'n ei yrru ar draws yr wybren, ac yn gyrru ei fellt i gilfachau'r byd.
3Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
4 Ar eu h�l fe rua; tarana �'i lais mawr, ac nid yw'n eu hatal pan glywir ei lais.
4iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 Tarana Duw yn rhyfeddol �'i lais; gwna wyrthiau, y tu hwnt i'n deall.
5Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 Fe ddywed wrth yr eira, 'Disgyn ar y ddaear', ac wrth y glaw a'r cawodydd, 'Trymhewch'.
6Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
7 Y mae pob un yn cael ei gau i mewn, a phopeth a wn�nt yn cael ei atal.
7svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
8 �'r anifeiliaid i'w ffeuau, ac aros yn eu gw�l.
8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
9 Daw'r corwynt allan o'i ystafell, ac oerni o'r tymhestloedd.
9S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
10 Daw anadl Duw �'r rhew, a rhewa'r llynnoedd yn galed.
10Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
11 Lleinw'r cwmwl hefyd � gwlybaniaeth, a gwasgara'r cwmwl ei fellt.
11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
12 Gwibiant yma ac acw ar ei orchymyn, i wneud y cyfan a ddywed wrthynt, dros wyneb daear gyfan.
12kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 "Gwna hyn naill ai fel cosb, neu er mwyn ei dir, neu mewn trugaredd.
13Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
14 "Gwrando ar hyn, Job; aros ac ystyria ryfeddodau Duw.
14Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
15 A wyt ti'n deall sut y mae Duw yn trefnu, ac yn gwneud i'r mellt fflachio yn ei gwmwl?
15Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
16 A wyt ti'n deall symudiadau'r cymylau, rhyfeddodau un perffaith ei wybodaeth?
16Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
17 Ti, sy'n chwysu yn dy ddillad pan fydd y ddaear yn swrth dan wynt y de,
17Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 a fedrit ti, fel ef, daenu'r wybren, sy'n galed fel drych o fetel tawdd?
18Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
19 Dywed wrthym beth i'w ddweud wrtho; oherwydd y tywyllwch ni allwn ni drefnu'n hachos.
19DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
20 A ellir dweud wrtho, 'Yr wyf fi am lefaru', neu fynegi iddo, 'Y mae hwn am siarad'?
20Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
21 "Ond yn awr, ni all neb edrych ar y goleuni pan yw'n ddisglair yn yr awyr, a'r gwynt wedi dod a'i chlirio.
21Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
22 Disgleiria o'r gogledd fel aur; o gwmpas Duw y mae ysblander ofnadwy.
22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 Ni allwn ni ganfod yr Hollalluog, y mae'n fawr ei nerth; yn ei farn a'i gyfiawnder ni wna gam.
23Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 Am hyn, y mae pawb yn ei ofni, a phob un doeth yn edrych ato."
24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"