1L’uomo, nato di donna, vive pochi giorni, e sazio d’affanni.
1 Boro kaŋ wayboro ga hay, a jirbey ya ikaynayaŋ no, Toonante mo no nda taabi.
2Spunta come un fiore, poi è reciso; fugge come un’ombra, e non dura.
2 Tuuri boosi cine no a ga bangay, A ga ye ka lakaw koyne. Sanda mate kaŋ cine bi go no, A ga bisa, a si duumi bo.
3E sopra un essere così, tu tieni gli occhi aperti! e mi fai comparir teco in giudizio!
3 To, woone dumi boŋ no ni ga ni mo sinji, wala? Ni ga konda ay, iri ma ciiti nda care no?
4Chi può trarre una cosa pura da una impura? Nessuno.
4 May no ga hin ka hari hanno kaa haŋ kaŋ si hanan ra? A koy si no!
5Giacché i suoi giorni son fissati, e il numero de’ suoi mesi dipende da te, e tu gli hai posto un termine ch’egli non può varcare,
5 Za kaŋ ni na boro jirbey waadu a se, A handey lasaabuyaŋo mo go ni do, Ni na hirri daŋ a se mo kaŋ a si hin ka bisa a gaa.
6storna da lui lo sguardo, sì ch’egli abbia un po’ di requie, e possa godere come un operaio la fine della sua giornata.
6 Kala ni ma ni boŋ bare a se, a ma fulanzam, Hal a ma nga zaaro kubandi, Sanda boro kaŋ goono ga sufuray goy te.
7Per l’albero, almeno c’è speranza; se è tagliato, rigermoglia e continua a metter rampolli.
7 Tuuri kaŋ i pati, I ga du ka laakal dake a gaa hal a ga te kobto koyne, Daahir kay, i si jaŋ a gaa kobto kaynayaŋ.
8Quando la sua radice è invecchiata sotto terra, e il suo tronco muore nel suolo,
8 Baa day kaŋ a kaajey zeen ganda, A tiksa mo bu noodin laabo ra,
9a sentir l’acqua, rinverdisce e mette rami come una pianta nuova.
9 Kulu nda yaadin hari kaani maayaŋ do no a ga te kobto, Ka kambayaŋ salle sanda tuuri cindey.
10Ma l’uomo muore e perde ogni forza; il mortale spira e… dov’è egli?
10 Amma Adam-ize wo, a ga bu no, ka kani ganda. Oho, a ga nga fulanzama taŋ, man no a go koyne?
11Le acque del lago se ne vanno, il fiume vien meno e si prosciuga;
11 Sanda mate kaŋ cine hari ga ziji ka daray teeko ra, Wala sanda gooru kaŋ koogu cine, A haro ga sundu ka ban,
12così l’uomo giace, e non risorge più; finché non vi sian più cieli, ei non si risveglierà né sarà più destato dal suo sonno.
12 Yaadin cine no boro mo ga kani, Kaŋ a si ye ka tun koyne. A si ye ka mo hay koyne, kala beeney ma ban. I s'a tunandi nga jirbo gaa mo.
13Oh, volessi tu nascondermi nel soggiorno de’ morti, tenermi occulto finché l’ira tua sia passata, fissarmi un termine, e poi ricordarti di me!…
13 Hala day ni yadda, doŋ m'ay tugu Alaahara ra, M'ay tugu hala waati kaŋ ni futa bisa. Ma zaari kosu ay se mo, gaa i ma ye ka fongu ay gaa.
14Se l’uomo, dopo morto, potesse ritornare in vita, aspetterei tutti i giorni della mia fazione, finché giungesse l’ora del mio cambio;
14 Da boro bu, a ga ye ka funa koyne, wala? Ay tangami jirbey kulu kala ya batu, Hala waati kaŋ ni n'ay barmay.
15tu mi chiameresti e io risponderei, tu brameresti rivedere l’opera delle tue mani.
15 Ni ga ce, ay mo ga tu ni se. Ni ga yalla-yalla nda ni kambe goyey.
16Ma ora tu conti i miei passi, tu osservi i miei peccati;
16 Amma sohõ ni go g'ay gana, ce daara fo-fo. Manti ni goono g'ay guna no, Zama ni m'ay zunubo fonnay?
17le mie trasgressioni sono sigillate in un sacco, e alle mie iniquità, altre ne aggiungi.
17 Ni n'ay taalo daabu zika ra, Ni g'ay laala daabu-daabu mo.
18La montagna frana e scompare, la rupe e divelta dal suo luogo,
18 Amma tondi kuuku kaŋ kaŋ, kal a ma halaci. I ga tondi daari hibandi ka kaa nga nango ra.
19le acque rodono la pietra, le loro inondazioni trascinan via la terra: così tu distruggi la speranza dell’uomo.
19 Hari zuru do haray tond'ize yaŋ ga barmay, Hari yaa mo ga ganda laabo nyun ka kusa ku, Yaadin cine no ni mo, ni ga boro beeje wi.
20Tu lo sopraffai una volta per sempre, ed egli se ne va; gli muti il sembiante, e lo mandi via.
20 Ni bis'a gaabi duumi, kal a ma ban. Ni g'a moyduma barmay k'a sallama.
21Se i suoi figliuoli salgono in onore, egli lo ignora; se vengono in dispregio, ei non lo vede;
21 A izey ga du beeray, amma nga ya s'a bay. I ga di kayna mo, a si bay a gaa.
22questo solo sente: che il suo corpo soffre, che l’anima sua è in lutto".
22 Nga boŋ se no a ga maa doori nga gaahamo ra, Nga boŋ se mo no a bine ga sara.»