1(122:1) Песнь восхождения. К Тебе возвожу очи мои, Живущий на небесах!
1Aw, nang vana tu, nang lamah ka mit ka suantou jel hi.
2(122:2) Вот, как очи рабов обращены на руку господ их, как очи рабы – на руку госпожи ее, так очи наши – к Господу, Богу нашему, доколе Он помилует нас.
2Ngaiin, sikhate mitin a pu uh khutlam a et nak bangin leh, sikhanu mitin a pi khutlam a et nak bangin, I mitin leng Toupa lam a en nilouh ahi, hon hehpih masiah.
3(122:3) Помилуй нас, Господи, помилуй нас, ибо довольно мы насыщены презрением;
3Toupa aw, honhehpih in, honhehpih in, muhsitnain ka dim sinsen uhi.Mi nuamsate simmohna leh kisatheite muhsitnain ka hinna uh a dim vinven hi.
4(122:4) довольно насыщена душа наша поношением от надменных и уничижением от гордых.
4Mi nuamsate simmohna leh kisatheite muhsitnain ka hinna uh a dim vinven hi.