1Lebo striebro má svoj prameň a zlato miesto, kde ho čistia;
1"Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2železo sa berie z prachu, a rozpustený kameň dáva meď.
2Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
3Človek kladie koniec tme a zkúma vo všetky konce hlbiny hľadajúc kameň mrákoty a tône smrti.
3Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4Lomí dol hlboko od toho, kto býva hore; tí, ktorých zabudla noha, visia, vzdialení súc od ľudí kolíšu sa sem a ta.
4Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
5Čo do zeme, z nej pochádza chlieb, a pod ňou sa prevracia čosi jako oheň.
5Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
6Miesto safíra sú jej kamene, rôzneho prachu, ktorý má zlato,
6Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7chodníka, ktorého nezná orol, ani ho neuzrie oko sokola;
7Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8nešliapala po ňom mladá zver; nekráčal po ňom lev.
8Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
9Človek vystrel svoju ruku po kremeni; podvracia vrchy od koreňa;
9Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
10rúbe prietoky cez skaly, a všetko, čo je drahé, uvidí jeho oko;
10U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11hatí rieky, aby sa nevylialy, a vyvodí skryté veci na svetlo...
11Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12Ale kde sa nájde múdrosť? A kde je miesto rozumnosti?
12Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13Smrteľný človek nezná jej ceny, ani sa nenajde v zemi živých.
13Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14Priepasť hovorí: Neni jej vo mne. A more hovorí: Nie je u mňa.
14Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15Nedáva sa za ňu rýdze zlato, ani sa neváži striebro za jej menu.
15Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16Nevyváži sa za zlato z Ofíra, za drahý onyx a safír.
16ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17Nevyrovná sa jej v cene zlato ani sklo, ani sa nedá zameniť za nádobu z čistého zlata.
17Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18Nespomína sa koral a kryštal, a nadobudnúť múdrosť je nad perly.
18Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
19Nevyrovná sa jej smaragd z Ethiopie, ani sa nevyváži za čisté zlato.
19Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20A tedy odkiaľže prichodí múdrosť? A kde je miesto rozumnosti?
20Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21Pretože je skrytá pred očima každého živého i pred nebeským vtáctvom je ukrytá.
21Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
22Zahynutie a smrť hovoria: Svojimi ušami sme počuly jej povesť.
22Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'
23Sám Bôh rozumie jej ceste a on zná jej miesto.
23Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24Lebo on zrie na všetky končiny zeme, vidí všade všetko pod všetkými nebesami.
24Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25Keď robil vetru váhu a meral vody mierou
25Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26robiac dažďu právo a cestu blesku hromov,
26kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27vtedy ju videl a vyrozprával ju; pripravil ju i prezkúmal ju.
27tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
28A človekovi riekol: Hľa, bázeň Pánova je múdrosť, a odstúpiť od zlého je rozumnosť.
28A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."