1Aleluja! Hvalite GOSPODA, ker je dober, ker traja vekomaj milost njegova.
1Haleluja! Gloru la Eternulon, cxar Li estas bona; CXar eterna estas Lia boneco.
2Kdo bi dopovedal mogočna dela GOSPODOVA, oznanil vso hvalo njegovo?
2Kiu eldiros la potencon de la Eternulo, Auxdigos Lian tutan gloron?
3O blagor jim, ki se oklepajo pravice, ki delajo pravičnost vsak čas!
3Bone estas al tiuj, kiuj observas justecon, Kiuj agas bone en cxiu tempo.
4Spomni se me, GOSPOD, po blagovoljnosti, ki jo izkazuješ svojemu ljudstvu, obišči me z rešilno pomočjo svojo,
4Memoru min, ho Eternulo, pro favoro al Via popolo; Sendu al mi Vian savon,
5da uživam izvoljenih tvojih srečo, da se veselim radosti naroda tvojega, da se ponašam z dedino tvojo vred.
5Por ke mi vidu la bonstaton de Viaj elektitoj, Por ke mi gxoju kun la gxojo de Via popolo, Por ke mi triumfu kun Via heredo.
6Grešili smo kakor očetje naši, krivično smo delali, brezbožno ravnali.
6Ni pekis kune kun niaj patroj, Ni malbonagis, ni malvirtis.
7Očetje naši v Egiptu niso uvaževali čudovitih del tvojih, spominjali se niso milosti tvojih množine, temuč bili so uporni pri morju, pri morju Rdečem.
7Niaj patroj en Egiptujo ne komprenis Viajn miraklojn, Ne memoris Vian grandan bonecon; Kaj ili ribelis apud la maro, apud la Rugxa Maro.
8Vendar jih je rešil zavoljo imena svojega, da bi pokazal svojo moč.
8Sed Li savis ilin pro Sia nomo, Por montri Sian potencon.
9Zapretil je Rdečemu morju, in posušilo se je, in peljal jih je skozi valove kakor po planjavi.
9Kaj Li ekkriis al la Rugxa Maro, kaj gxi elsekigxis; Kaj Li kondukis ilin tra la abismoj, kiel tra la dezerto.
10Tako jih je otel sovražilcu iz roke, odrešil jih je iz roke neprijateljeve.
10Kaj Li savis ilin el la mano de la malamanto, Kaj Li liberigis ilin en la mano de la malamiko.
11Vode pa so pokrile njih zatiralce, eden izmed njih ni ostal.
11Kaj la akvo kovris iliajn kontrauxulojn; Ecx unu el ili ne restis.
12Tedaj so verjeli besedam njegovim, peli hvalo njegovo.
12Tiam ili ekkredis al Liaj vortoj, Ili ekkantis Lian gloron.
13Pa hitro so pozabili del njegovih, čakali niso sveta njegovega,
13Sed baldaux ili forgesis Liajn farojn, Ili ne fidis Lian konsilon.
14ampak vdali so se poželjivosti v puščavi, izkušali Boga mogočnega v samoti.
14Ili fordonis sin al siaj kapricoj en la dezerto, Kaj ili incitis Dion en la stepo.
15In dal jim je, česar so želeli, a poslal jim je suhoto v njih duše.
15Kaj Li plenumis ilian deziron, Sed Li sendis pereon al iliaj animoj.
16Ko so bili nevoščljivi Mojzesu v taborišču in Aronu, svetniku GOSPODOVEMU,
16Ili enviis Moseon en la tendaro, Aaronon, sanktulon de la Eternulo.
17se je odprla zemlja in požrla Datana, in zagrnila je druhal Abiramovo.
17Malfermigxis la tero kaj englutis Datanon, Kaj kovris la anaron de Abiram.
18In ogenj se je vnel v njih druhali, in plamen je požgal krivičnike.
18Kaj ekbrulis fajro en ilia anaro, Flamo forbruligis la malvirtulojn.
19Naredili so tele pri Horebu in so se klanjali uliti podobi,
19Ili faris bovidon cxe HXoreb, Kaj adorklinigxis antaux fandajxo.
20in so zamenili čast svojo s podobo vola, ki muli travo.
20Ili sxangxis sian honoron En bildon de bovo, kiu mangxas herbon.
21Pozabili so Boga mogočnega, rešitelja svojega, ki je bil storil velike reči v Egiptu,
21Ili forgesis Dion, sian savanton, Kiu faris grandajn farojn en Egiptujo,
22čudovita dela v deželi Hamovi, strašna pri Rdečem morju.
22Miraklojn en la lando de HXam, Timindajxojn apud la Rugxa Maro.
23Zato je rekel, da jih pogubi; ko bi ne bil Mojzes, izvoljenec njegov, stopil v oni prepad pred njim, da je odvrnil jezo njegovo, da jih ni pogubil.
23Kaj Li decidis ekstermi ilin; Sed Moseo, Lia elektito, starigxis antaux Li cxe la fendo, Por forklini Lian koleregon, ke Li ilin ne ekstermu.
24Zaničevali so tudi zaželjeno deželo, ne verujoč besedi njegovi.
24Kaj ili malsxatis la dezirindan landon, Ili ne kredis al Lia vorto.
25Godrnjali so v šatorih svojih in niso poslušali glasu GOSPODOVEGA.
25Ili murmuris en siaj tendoj, Kaj ne auxskultis la vocxon de la Eternulo.
26Tu je dvignil roko svojo proti njim ter prisegel, da morajo popadati v puščavi,
26Tial Li jxuris al ili per levo de Sia mano, Por faligi ilin en la dezerto,
27in da raznese njih seme med narode in jih razkropi po deželah.
27Kaj por disfaligi ilian semon inter la popoloj, Kaj disjxeti ilin en la landojn.
28Združili so se tudi z malikom Baal-peorjem in jedli daritve mrtvim.
28Kaj ili aligxis al Baal-Peor, Kaj mangxis oferricevojn de malvivuloj.
29Tako so dražili Boga s počenjanjem svojim, da je prihrul nadnje pomor.
29Kaj ili kolerigis Lin per siaj faroj; Kaj disvastigxis inter ili epidemio.
30Tu se je vzdignil Pinehas in storil sodbo, in pomor je bil ustavljen;
30Kaj starigxis Pinehxas kaj arangxis jugxon; Kaj la epidemio haltis.
31to se mu je štelo za pravičnost, od roda do roda vekomaj.
31Kaj tio estas kalkulita al li kiel bonfaro, Por cxiuj generacioj kaj eterne.
32Enako so razdražili Boga pri Vodi prepira, da se je slabo godilo Mojzesu zavoljo njih:
32Kaj ili kolerigis Lin cxe la akvo de Meriba, Kaj pro ili farigxis malbono al Moseo;
33kajti upirali so se duhu njegovemu, in govoril je nepremišljeno z ustnami svojimi.
33CXar ili maldolcxigis lian spiriton, Kaj li eldiris ion nepripensitan per sia busxo.
34Pokončali niso onih ljudstev, za katera jim je bil zapoveddal GOSPOD,
34Ili ne ekstermis la popolojn, Pri kiuj diris al ili la Eternulo;
35ampak pomešali so se s poganskimi narodi in naučili se njih del;
35Sed ili miksigxis kun la popoloj Kaj lernis iliajn farojn;
36in so služili njih malikom, in ti so jim bili v spotiko.
36Ili servis al iliaj idoloj, Kaj cxi tiuj farigxis reto por ili.
37In darovali so sinove svoje in hčere svoje hudim duhovom.
37Kaj ili oferdonis siajn filojn kaj filinojn al demonoj;
38In prelivali so nedolžno kri, kri sinov in hčer svojih, ki so jih darovali malikom kanaanskim, da je bila dežela oskrunjena ž njih moritvami.
38Kaj ili versxis senkulpan sangon, la sangon de siaj filoj kaj filinoj, Kiujn ili oferportis al la Kanaanaj idoloj; Kaj la tero malpurigxis de sango.
39In onečistili so se s svojimi deli, prešeštvovali so z dejanji svojimi.
39Kaj ili malpurigxis per siaj faroj, Kaj malcxastigxis per siaj agoj.
40Zato se je razsrdil GOSPOD nad ljudstvom svojim in pristudila se mu je dedina njegova.
40Kaj ekflamis la kolero de la Eternulo kontraux Lia popolo, Kaj Li abomenis Sian heredon;
41In dal jih je v roko poganom, da bi jim gospodovali njih črtilci.
41Kaj Li donis ilin en la manojn de idolanoj, Kaj iliaj malamantoj ekregis super ili.
42In stiskali so jih njih sovražniki, in bili so potlačeni pod njih roko.
42Kaj premis ilin iliaj malamikoj, Kaj sub la manoj de cxi tiuj ili humiligxis.
43Mnogokrat jih je rešil, in vendar so bili uporni v naklepih svojih, in bili so ponižani zavoljo krivice svoje.
43Multajn fojojn Li ilin savis; Sed ili ribeladis per siaj entreprenoj, Kaj ili senfortigxis pro sia krimeco.
44Vendar se je oziral na njih stisko, ko je slišal njih vpitje.
44Sed Li ekrigardis ilian suferon, Kiam Li auxdis ilian kriadon;
45In spominjal se je zanje zaveze svoje in kesal se je po obilosti milosti svojih.
45Kaj Li rememoris Sian interligon kun ili, Kaj Li ekbedauxris laux Sia granda favorkoreco;
46In dal jim je doseči usmiljenje pred vsemi, kateri so jih imeli v sužnosti.
46Kaj Li aperigis kompaton por ili CXe cxiuj iliaj malliberigintoj.
47Reši nas, GOSPOD, Bog naš, in zberi nas izmed tistih poganov, da slavimo sveto ime tvoje in se hvalimo v hvali tvoji. —Slava GOSPODU, Bogu Izraelovemu, od veka do veka! In vse ljudstvo naj reče: Amen! Aleluja! Knjiga peta.
47Savu nin, ho Eternulo, nia Dio, Kaj kolektu nin el inter la popoloj, Por glori Vian sanktan nomon, Por triumfi pro Via gloro.
48Slava GOSPODU, Bogu Izraelovemu, od veka do veka! In vse ljudstvo naj reče: Amen! Aleluja! Knjiga peta.
48Glorata estu la Eternulo, Dio de Izrael, de eterne gxis eterne. Kaj la tuta popolo diru:Amen. Haleluja!