1{Nauk, Asafov.} Zakaj, o Bog, nas zametaš vedno? zakaj se kadi jeza tvoja zoper čredo paše tvoje?
1Instruo de Asaf. Kial, ho Dio, Vi forpusxis nin por cxiam? Kial fumas Via kolero kontraux la sxafoj de Via pasxtejo?
2Spomni se občine svoje, ki si jo pridobil oddavnaj in odkupil za rod posesti svoje, gore Sionske, ki si na njej prebival!
2Rememoru Vian komunumon, kiun Vi acxetis en la tempo antikva, La genton de Via heredo, kiun Vi liberigis, CXi tiun monton Cion, sur kiu Vi logxigxis.
3Prispej k podrtinam večnim! Vse zlo je storil sovražnik v svetišču.
3Direktu Viajn pasxojn al la eternaj ruinoj, Al cxio, kion detruis malamiko en la sanktejo.
4Rjuli so nasprotniki tvoji sredi zbirališča tvojega, postavili so svoja znamenja za znamenja.
4Krias Viaj malamikoj en Via domo, Metis tie siajn signojn.
5Bilo je videti, kakor da vsak dviga kvišku sekiro v goščavi gozdni.
5Oni vidas, kiel ili levas la hakilojn Kontraux la lignajn plektajxojn.
6In zdaj razbijajo rezbe njegove vse s sekirami in s kladivi.
6Kaj nun cxiujn gxiajn skulptajxojn Ili dishakas per hakilo kaj marteloj.
7Zažgali so svetišče tvoje, do tal so oskrunili prebivališče tvojega imena.
7Ili bruligis per fajro Vian sanktejon, Malhonore alterigis la logxejon de Via nomo.
8Rekli so v srcu svojem: Ugonobimo jih vse vkup! Požgali so vsa zbirališča Boga mogočnega v deželi.
8Ili diris en sia koro:Ni ruinigos ilin tute; Ili forbruligis cxiujn domojn de Dio en la lando.
9Znamenj naših ne vidimo, ni več proroka, in ni ga med nami, ki bi vedel, doklej –?
9Niajn signojn ni ne vidis; Jam ne ekzistas profeto, Kaj neniu cxe ni scias, kiel longe tio dauxros.
10Doklej, o Bog, bo zasramoval stiskalec, večno li bo zaničeval sovražnik ime tvoje?
10Kiel longe, ho Dio, mokos la premanto? CXu eterne la malamiko insultos Vian nomon?
11Zakaj odtezaš roko svojo in desnico svojo? Potegni jo iz nedrij svojih in naredi konec!
11Kial Vi retenas Vian brakon kaj Vian dekstran manon? Ekstermu ilin el Via basko.
12Vendar pa je Bog kralj moj že od nekdaj, ki dela rešitve na zemlji.
12Dio estas ja mia Regxo de antikve, Li faras savon sur la tero.
13Ti si razklal v moči svoji morje, razbil si zmajem glave na vodah.
13Vi dissxiris per Via forto la maron, Vi rompis la kapojn de balenoj en la akvo;
14Ti si raztreskal leviatanu glave, dal si ga za jed rodu, zverinam puščave.
14Vi disbatis la kapojn de la levjatano, Vi donis gxin por mangxo al la bestoj de la dezerto;
15Ti si odprl studenec in potok, ti si posušil reke neusahljive.
15Vi elfendis fonton kaj torenton, Vi elsekigis potencajn riverojn.
16Tvoj je dan, tvoja tudi noč, ti si napravil luč njeno in solnce.
16Al Vi apartenas la tago, kaj al Vi apartenas la nokto; Vi arangxis lumon kaj sunon;
17Ti si določil vse meje zemlji, poletje in zimo napravil si ti.
17Vi difinis cxiujn limojn de la tero; La someron kaj la vintron Vi arangxis.
18Spomni se vendar, da je sovražnik sramotil GOSPODA in da ljudstvo nespametno zaničuje ime tvoje.
18Rememoru tion, ke malamiko insultas la Eternulon Kaj popolo malsagxa malhonoras Vian nomon.
19Ne daj tisti zveri duše grlice svoje, krdela ubožcev svojih ne zabi vekomaj.
19Ne fordonu al sovagxa besto la animon de Via turto; La anaron de Viaj mizeruloj ne forgesu por cxiam.
20Ozri se na zavezo, ker po kotih dežele je polno bivališč silovitosti.
20Rememoru la interligon, CXar cxiuj mallumaj lokoj de la tero estas plenaj de rabejoj.
21Ponižanec naj se ne vrne osramočen, ubožec in siromak naj hvalita ime tvoje.
21La suferanto ne reiru hontigita; Malricxulo kaj mizerulo gloru Vian nomon.
22Vstani, o Bog; potegni se za pravdo svojo, spomni se zasramovanja, ki ti ga delajo nespametneži vsak dan.Ne pozabi glasu sovražnikov svojih, ropota vzpenjajočih se zoper tebe, ki se vedno vzdiguje kvišku.
22Levigxu, ho Dio, defendu Vian aferon; Rememoru la malhonoron, kiun malsagxulo faras al Vi cxiutage.
23Ne pozabi glasu sovražnikov svojih, ropota vzpenjajočih se zoper tebe, ki se vedno vzdiguje kvišku.
23Ne forgesu la krion de Viaj malamikoj; La bruo de tiuj, kiuj levigxis kontraux Vi, konstante kreskas.