1Hvalite GOSPODA! Zakaj dobro je pevati psalme Bogu našemu, ker prijetno je to, in spodobno je hvaljenje.
1¶ Whakamoemititia a Ihowa; he pai hoki te himene ki to tatou Atua: ahuareka rawa, ataahua tonu te whakamoemiti.
2Stavitelj Jeruzalema je GOSPOD, on zbira razkropljence Izraelove.
2Ko Ihowa hei hanga i Hiruharama: mana hoki nga whati o Iharaira e kohikohi.
3On ozdravlja potrte v srcu in obvezuje njih rane;
3Ko ia hei rongoa i te hunga ngakau maru: mana e takai o ratou wahi mamae.
4prešteva zvezd število, kliče jih, kolikor jih je, po imenih.
4E taua ana e ia nga whetu, te maha: e huaina ana hoki e ia o ratou ingoa katoa.
5Velik je Gospod naš in mnoga moč njegova, modrost njegova je brezmerna.
5He nui to tatou Ariki, he nui hoki tona kaha: e kore e taea tona matauranga te whakaaro.
6Krotke podpira GOSPOD, brezbožnike pa potiska prav do tal.
6Ko Ihowa te kaitautoko mo te hunga mahaki: ka turakina e ia te hunga kino ki te whenua.
7Pojte hvalne pesmi GOSPODU, s strunami prepevajte psalme Bogu našemu!
7Waiata, whakawhetai ki a Ihowa: himene i runga i te hapa ki to tatou Atua:
8Ki zagrinja z gostimi oblaki nebo, ki pripravlja dež zemlji, ki daje, da seno rojevajo gore.
8Ko ia nei te kaiuwhi i te rangi ki nga kapua, te kaihanga i te ua mo te whenua: e whakatupu ana ia i te tarutaru ki runga ki nga maunga.
9Živini daje njen živež in mladim krokarjem, ki čivkajo.
9E homai ana e ia he kai ma te kirehe: ma nga pi raweni hoki ina tangi.
10Moči konjeve se ne veseli, stegna vojščakova mu niso po volji.
10E kore ia e ahuareka ki te kaha o te hoiho: e kore ia e manako ki nga waewae o te tangata.
11Po volji so GOSPODU tisti, ki se ga bojé, ki imajo nado v milosti njegovi.
11E manako ana a Ihowa ki te hunga e wehi ana i a ia, ki te hunga e tumanako ana ki tona aroha.
12S hvalo slávi, Jeruzalem, GOSPODA, hvali Boga svojega, o Sion!
12¶ Whakamoemititia a Ihowa, e Hiruharama: whakamoemititia tou Atua, e Hiona.
13Zakaj utrdil je zapahe tvojih vrat, sinove tvoje je blagoslovil sredi tebe.
13Nana nei hoki i whakakaha nga tutaki o ou tatau: manaakitia ana e ia au tamariki i roto i a koe.
14On, ki daje mir pokrajinam tvojim, z mezgo pšenice te siti;
14Nana ano i mau ai te rongo i roto i ou rohe: nana koe i makona ai i te witi pai rawa.
15ki pošilja povelje svoje na zemljo, urno teče beseda njegova;
15E tukua ana e ia tana kupu ki te whenua: tere rawa te rere o tana kupu.
16ki daje sneg kakor volno, slano razsiplje kakor pepel,
16E homai ana e ia te hukarere ano he huruhuru hipi: e whakatitaritaria ana te haupapa ano he pungarehu.
17led svoj meče doli kakor kosčke, mraz njegov kdo prebije?
17Maka mai ana e ia tana hauhunga ano he maramara: ko wai e tu i mua i tana matao?
18Besedo svojo pošlje, in vse raztaja; kakor hitro pihne veter njegov, že tekó vode.
18E tukua ana e ia tana kupu, a whakarewaina ana aua mea: ka meinga tana hau kia pupuhi, rere ana nga wai.
19Besedo svojo je naznanil Jakobu, postave svoje in pravice Izraelu.Ni storil tako nobenemu narodu, zato sodb njegovih niso spoznali. Aleluja!
19E whakakitea ana e ia tana kupu ki a Hakopa; ana tikanga, me ana whakaritenga ki a Iharaira.
20Ni storil tako nobenemu narodu, zato sodb njegovih niso spoznali. Aleluja!
20Kahore i pera tana hanga ki tetahi iwi; kihai ano ana whakaritenga i mohiotia e ratou. whakamoemititia a Ihowa.