1{Načelniku godbe. Sinov Korahovih psalm.} Čujte to, vsa ljudstva, poslušajte, vsi sveta prebivalci,
1¶ Ki te tino kaiwhakatangi. He himene ma nga tama a Koraha. Whakarongo ki tenei, e nga iwi katoa: tahuri mai o koutou taringa, e nga tangata katoa o te ao.
2nizki in visoki, bogatini in ubožci vsi skupaj!
2E nga tangata iti, koutou ko nga tangata rahi, e te tangata taonga korua ko te rawakore.
3Usta moja bodo govorila modrost in srca mojega premišljevanje bo razumnost.
3Ka whakapuakina he matauranga e toku mangai: a he ata ngarahu te whakaaro o toku ngakau.
4Uho svoje nagnem h govoru v prilikah, na strune igraje, bom razodeval uganko svojo.
4Ka titaha toku taringa ki te kupu whakarite; ka puaki taku pepeha i runga i te hapa.
5Kaj bi se bal v dnevih nesreče, kadar me obdaja krivičnost tistih, ki mi so za petami,
5Kia wehi ahau ki te aha i nga ra o te kino, ina karapotia ahau e te kino kei oku rekereke?
6njih, ki zaupajo v premoženje svoje in se ponašajo v obilosti bogastva svojega?
6¶ Ko te hunga e whakawhirinaki ana ki o ratou taonga, e whakamanamana ana ki te nui o o ratou rawa;
7Brata nikakor ne more odkupiti nihče, ne more dati Bogu zanj spravnega denarja
7E kore tetahi o ratou e ahei te hoko i tona teina, te hoatu ranei i tetahi utu mona ki te Atua;
8(predrag namreč je njih duše odkup, zato ga ne zmore vekomaj),
8He nui hoki te utu mo to ratou wairua, a me whakarere atu ake ake;
9da bi živel za večno, ne moral videti jame.
9Kia ora tonu ai ia ake ake: kia kaua e kite i te pirau.
10Saj vidi bogatin: mrjó modri, enako ginevajo nespametni in neumni in drugim puščajo bogastvo svoje.
10E kite ana hoki ia e matemate ana nga tangata whakaaro nui, e ngaro ngatahi ana te poauau me te whakaarokore, a mahue iho o ratou taonga ki etahi atu.
11Menijo, da njih hiše bodo trajale za veke, njih prebivališča za vse rodove; zato imenujejo dežele s svojimi imeni.
11Ki to ratou whakaaro puku, tera e pumau tonu o ratou whare me o ratou nohoanga, ki nga whakatupuranga katoa: huaina iho o ratou whenua ki o ratou ingoa.
12In vendar človek v veličju nima obstanka, podoben je živalim, ki poginejo.
12Heoi kahore te tangata e noho tonu i roto i te honore: ko tona rite kei nga kararehe ka moti nei.
13To je usoda njih, ki tako v sebe zaupajo; vendar njih nasledniki odobravajo njih govorjenje. (Sela.)
13Ko to ratou ara tenei, ara ko to ratou poauau: heoi e whakapai ana to ratou uri ki a ratou korero. (Hera.
14Kakor ovce bodo razpostavljeni v šeolu, smrt jim bo pastir; in pravični jim bodo gospodovali tisto jutro, in njih obliko [Ali: lepoto.] pokonča šeol, da ji ne bo več bivališča.
14Kei te hipi te rite: ko te wahi mo ratou ko te reinga; ko te mate hei hepara mo ratou, hei rangatira ano te hunga tika mo ratou i te ata; ko to ratou ataahua ma te reinga e whakamoti, kia kore ai he whare mona.
15Ali dušo mojo reši Bog iz oblasti šeola, ker me vzame k sebi. (Sela.)
15¶ Ma te Atua ia toku wairua e hoko mai i te reinga: ko ia hoki hei tukunga atu moku. (Hera.
16Ne boj se, ko kdo zabogati, ko se pomnoži slava hiše njegove.
16Kaua e wehi ua whai taonga te tangata, ina nui haere te kororia o tona whare;
17Ker ob smrti ne vzame nič tega s seboj, za njim ne pojde slava njegova.
17Kahore hoki ana mea e mau atu ai ia ina mate; e kore tona kororia e tuku iho i muri i a ia.
18Čeprav blagruje dušo svojo v življenju svojem – i tebe hvalijo, ko si privoščiš –,
18Whakapai noa ia i tona wairua i a ia e ora ana; a ka whakamoemititia koe ua pai au mahi ki a koe ano.
19vendar pride k rodu očetov svojih, ki vekomaj ne bodo uživali luči.Človek, ki je v veličju, a ni razumen, je podoben živini, ki pogine.
19Ka haere ia ki te whakatupuranga o ona tupuna: e kore rawa ratou e kite i te marama.
20Človek, ki je v veličju, a ni razumen, je podoben živini, ki pogine.
20Ko te tangata e whakahonoretia ana, a kahore e whai whakaaro, kei nga kararehe ka moti nei tona rite.