1{Načelniku godbe. Sinov Korahovih psalm.} Čujte to, vsa ljudstva, poslušajte, vsi sveta prebivalci,
1 Doonkoy jine bora se. Kora izey baytu fo no.
2nizki in visoki, bogatini in ubožci vsi skupaj!
2 Ya araŋ ndunnya dumey kulu, wa maa woone wo. Ya araŋ ndunnya gorokoy kulu, --
3Usta moja bodo govorila modrost in srca mojega premišljevanje bo razumnost.
3 Boro kayney da boro beerey, Da arzakantey da talkey, wa hanga jeeri care banda:
4Uho svoje nagnem h govoru v prilikah, na strune igraje, bom razodeval uganko svojo.
4 Ay meyo ga laakal _sanniyaŋ|_ ci, Ay bina fintalyaŋ mo ga ciya fahamay wane.
5Kaj bi se bal v dnevih nesreče, kadar me obdaja krivičnost tistih, ki mi so za petami,
5 Ay g'ay hangey jeeri yaasay se, Ay g'ay misa mo feeri da moolo beeri karyaŋ.
6njih, ki zaupajo v premoženje svoje in se ponašajo v obilosti bogastva svojega?
6 Ifo se no humburkumay g'ay di masiiba jirbey ra, Saaya kaŋ ay ibarey laala go g'ay windi?
7Brata nikakor ne more odkupiti nihče, ne more dati Bogu zanj spravnega denarja
7 Sanda borey kaŋ yaŋ ga de ngey arzakey gaa, Ngey kaŋ yaŋ ga fooma ngey duure baayaŋ sabbay se.
8(predrag namreč je njih duše odkup, zato ga ne zmore vekomaj),
8 I ra sinda boro kaŋ ga hin ka nga nya-ize fansa nda mate kulu kaŋ cine no, Wala a ma fansayaŋ hari no Irikoy se a se.
9da bi živel za večno, ne moral videti jame.
9 Zama i fundey fansayaŋ hari ga caada, Kala a m'a naŋ hinne hal abada,
10Saj vidi bogatin: mrjó modri, enako ginevajo nespametni in neumni in drugim puščajo bogastvo svoje.
10 Kaŋ ga naŋ a ma funa duumi, hal a ma si fumbu.
11Menijo, da njih hiše bodo trajale za veke, njih prebivališča za vse rodove; zato imenujejo dežele s svojimi imeni.
11 Zama a go ga di laakalkooney go ga bu, Saamo nda alman alhaalikoy go ga halaci care banda, I ma ngey arzakey naŋ boro fooyaŋ se.
12In vendar človek v veličju nima obstanka, podoben je živalim, ki poginejo.
12 I tammahãyaŋ gaa, Ngey windey wo ga tondo no hal abada, Ngey nangorayey mo hala zamaney kulu me. I ga ngey bumbey maayey daŋ ngey laabey gaa.
13To je usoda njih, ki tako v sebe zaupajo; vendar njih nasledniki odobravajo njih govorjenje. (Sela.)
13 Amma boro nda nga darza kulu si duumi bo, A ga hima day danga almaney kaŋ ga halaci.
14Kakor ovce bodo razpostavljeni v šeolu, smrt jim bo pastir; in pravični jim bodo gospodovali tisto jutro, in njih obliko [Ali: lepoto.] pokonča šeol, da ji ne bo več bivališča.
14 Saamey fonda nooya, Ngey d'i banda borey kaŋ yaŋ ga maa i sanney kaani. (Wa dangay)
15Ali dušo mojo reši Bog iz oblasti šeola, ker me vzame k sebi. (Sela.)
15 I na i waadu Alaahara se sanda feeji kuru cine. Buuyaŋ no g'i boy. Adilantey g'i may susubay. I gaakuro mo ga ciya Alaahara se ŋwaari. I ga daray ngey windey se nangu mooro.
16Ne boj se, ko kdo zabogati, ko se pomnoži slava hiše njegove.
16 Amma Irikoy g'ay fundo fansa ka kaa Alaahara hino ra, Zama a g'ay sambu. (Wa dangay)
17Ker ob smrti ne vzame nič tega s seboj, za njim ne pojde slava njegova.
17 Ma si humburu waati kaŋ i na boro fo arzakandi, Alwaati kaŋ a windo darza tonton.
18Čeprav blagruje dušo svojo v življenju svojem – i tebe hvalijo, ko si privoščiš –,
18 Zama d'a bu, a si konda hay kulu, A darza mo s'a gana ka koy ganda.
19vendar pride k rodu očetov svojih, ki vekomaj ne bodo uživali luči.Človek, ki je v veličju, a ni razumen, je podoben živini, ki pogine.
19 Baa kaŋ ni ga ni boŋ saabu duumi ni baafuna ra, Borey ga ni sifa mo waati kaŋ ni goono ga boriyandi ni boŋ se,
20Človek, ki je v veličju, a ni razumen, je podoben živini, ki pogine.
20 Kulu nda yaadin ni ga koy ni kaayey waddey do, kaŋ yaŋ si ye ka di kaari koyne hal abada.
21 Boro kaŋ gonda beeray, a sinda mo fahamay, A ga hima sanda almaney kaŋ ga halaci.