1Munhu akazvarwa nomukadzi anamazuva mashoma, azere nokutambudzika.
1L’uomo, nato di donna, vive pochi giorni, e sazio d’affanni.
2Anobuda seruva, ndokusvava; Anotizawo somumvuri, haagari.
2Spunta come un fiore, poi è reciso; fugge come un’ombra, e non dura.
3Ko munotarira munhu akadai nameso enyu, Muchinditonga here?
3E sopra un essere così, tu tieni gli occhi aperti! e mi fai comparir teco in giudizio!
4Ndianiko angabudisa chinhu chakanaka pane chakaipa? Hakuna.
4Chi può trarre una cosa pura da una impura? Nessuno.
5Mazuva ake zvaakatarwa, mwedzi yake yakaverengwa nemi, Makamutarira miganho yaasingatenderwi kudarika;
5Giacché i suoi giorni son fissati, e il numero de’ suoi mesi dipende da te, e tu gli hai posto un termine ch’egli non può varcare,
6Regai kumucherekedza, azorore, Kusvikira apedza zuva rake somubatiri.
6storna da lui lo sguardo, sì ch’egli abbia un po’ di requie, e possa godere come un operaio la fine della sua giornata.
7nekuti kana muti uchinge watemwa, kune tariro kuti uchabudazve, Uye kuti davi rawo nyoro haringaperi.
7Per l’albero, almeno c’è speranza; se è tagliato, rigermoglia e continua a metter rampolli.
8Kunyange mudzi wawo ukakwegurira muvhu, Nehunde yawo ikafa pasi;
8Quando la sua radice è invecchiata sotto terra, e il suo tronco muore nel suolo,
9Kunyange zvakadaro uchabukira kana wanzwa kunhuhwira kwemvura, Ndokubudisa matavi somuti muduku.
9a sentir l’acqua, rinverdisce e mette rami come una pianta nuova.
10Asi munhu anofa, akaparara hake; Zvirokwazvo munhu anorega kufema, zvino aripiko?
10Ma l’uomo muore e perde ogni forza; il mortale spira e… dov’è egli?
11Mvura inopera pagungwa, Uye rwizi runopera nokupwa;
11Le acque del lago se ne vanno, il fiume vien meno e si prosciuga;
12Saizvozvo munhu anovata pasi, akasamukazve; Havazomukizve kusvikira denga rapera, Havangamutswi pahope dzavo.
12così l’uomo giace, e non risorge più; finché non vi sian più cieli, ei non si risveglierà né sarà più destato dal suo sonno.
13Dai muchindivanza henyu paSheori, Muchindichengeta pakavanda, kusvikira hasha dzenyu dzapfuura, Munditemere nguva yakatarwa, yamungandirangarira nayo.
13Oh, volessi tu nascondermi nel soggiorno de’ morti, tenermi occulto finché l’ira tua sia passata, fissarmi un termine, e poi ricordarti di me!…
14Kana munhu achinge afa, angararamazve here? Ndaimira hangu mazuva ose okutambudzika kwangu, Kusvikira kusunungurwa kwangu kuchisvika.
14Se l’uomo, dopo morto, potesse ritornare in vita, aspetterei tutti i giorni della mia fazione, finché giungesse l’ora del mio cambio;
15Maizodana, ini ndikakupindurai; Maishuva basa ramaoko enyu.
15tu mi chiameresti e io risponderei, tu brameresti rivedere l’opera delle tue mani.
16Asi zvino munoverenga nhambwe dzangu;
16Ma ora tu conti i miei passi, tu osservi i miei peccati;
17Kudarika kwangu kwakasungirwa muhombodo, Munosunga zvakaipa zvangu.
17le mie trasgressioni sono sigillate in un sacco, e alle mie iniquità, altre ne aggiungi.
18Gomo kana richiwa zvirokwazvo rinopfupfunyuka, Uye dombo rinobviswa panzvimbo yaro;
18La montagna frana e scompare, la rupe e divelta dal suo luogo,
19Mvura inochera mabwe; Kuyerera kwayo kunokukura guruva renyika;. imwi munoparadza tariro yomunhu.
19le acque rodono la pietra, le loro inondazioni trascinan via la terra: così tu distruggi la speranza dell’uomo.
20Munomukunda nokusingaperi, iye akapfuura hake; Munoshandura chiso chake, ndokumudzinga.
20Tu lo sopraffai una volta per sempre, ed egli se ne va; gli muti il sembiante, e lo mandi via.
21Vana vake vanokudzwa iye asingazvizivi; Vanoderedzwa, asi iye haaoni vachiitirwa izvozvo.
21Se i suoi figliuoli salgono in onore, egli lo ignora; se vengono in dispregio, ei non lo vede;
22Asi kana ari iye, nyama yake inorwadziwa, Mweya wake unochema mukati make.
22questo solo sente: che il suo corpo soffre, che l’anima sua è in lutto".